Prof. dr Lazar Vrkatić (1960-2007)IN MEMORIAM - 2010.
Prof. Dr Lazar Vrkatić

 “...Mnogi umiru prekasno, a neki umiru prerano. Još se svet nije navikao na nauk - umri u dobar čas!... Dabome, ko nikako nije živeo u dobar čas, kako bi i mogao da umre u dobar čas? Bolje da se nikad nije ni rodio... To Ja velim izlišnima...
Svi shvataju umiranje kao nešto svečano i važno, ali smrt još nije slavlje. Još nisu ljudi naučili kako se slave najlepše stvari pa i smrt. Ja ću vam pokazati jednu smrt, koja će svim živima postati podstrekom i zavetom. Takvom smrću umiru plodonosni i pobednici… Tako se treba naučiti umreti i ne bi trebalo da prođe nijedno slavlje, a da se takav samrtnik ne blagosilja i na zakletvu ne podsete oni koji su ostali u životu... Tako je najbolje umreti... Ugledajte se evo na ovu moju smrt, smrt slobodnu, koja vam je prišla jer sam Ja tako hteo.
A zašto sam je hteo?
Ko je istakao sebi životni cilj i uspeo da ima naslednika, taj želi smrt u dobar čas i radi cilja i radi naslednika... iz poštovanja i prema sebi i prema nasledniku...
Svaki koji želi slavu treba da se za vremena rastavi od časti i da se nauči velikoj veštini da u pravi čas ode... Ne treba dopustiti da nas jedu kad najbolje prijamo… to znaju oni koji žele da budu večni i dugo voljeni...
Sam ću poći sad, učenici moji! A i vi, pođite sad i pođite sami. Tako želim. Odista, lepo vam kažem. idite od mene, i branite se od mene… možda sam vas i prevario... Loša je nagrada za učitelja ako svaki ostaje uvek tek učenikom njegovim. A i zašto ne biste kidali lišće sa moga venca? Vi me poštujete... ali šta će biti ako se poštovanje vaše jednoga dana izvrne i padne? Treba da se čuvate da vas ne udari i ne ubije moj kip koji ste podigli...Vi kažete da verujete u Zaratustru... ali šta je ostalo do Zaratustre...?
Vi ste verni moji i ja sam veran vaš i zato vas pozivam da mene vremenom izgubite, a da sebe vremenom pronađete...

    Ovako je pisao Fridrih Niče 1883. godine u svom poznatom delu Tako je govorio Zaratustra. Ali ove reči mogao je izgovoriti ne samo Ničeov učitelj, nego i naš učitelj i prijatelj, zbog koga smo se na današnji dan okupili - da još jednom zajednički evociramo uspomenu na njega... Čak i više od toga, jer Zaratustra je rekao “ne može se stvoriti više od sebe”, što ne važi za našeg Lazu, jer je uspeo stvarno da “stvori više od sebe”, na šta bi mu i sam Niče pozavideo…

    A to, šta je naš Laza “stvorio više od sebe”, jesu tri fakulteta: Fakultet za uslužni biznis - FABUS (2002), Fakultet za poslovni menadžment u Baru (2005) i Fakultet za pravne i poslovne studije (2006), koji i danas traju i predstavljaju respektabilne ustanove, kao i velik broj članaka i rasprava objavljenih u domaćim i stranim naučnim časopisima i dela monografskog karaktera među kojima se ističu Filozofska objava Boga, Ontologijski stav filozofije prava, O konzervativnim političkim idejama, Nenaučena lekcija, Predavanja iz praktičke filozofije i monumentalno delo Pojam i biće srpske nacije... Malo li je?

    Izuzetan humanista, vizionar i entuzijsta, Lazar Vrkatić je bio retko viđena osoba na ovim prostorima – dvostruki doktor pravnih i filozofskih nauka radio je istovremeno kao univerzitetski nastavnik u zvanju redovnog profesora i na Filozofskom i na Pravnom fakultetu u Novom Sadu... Malo li je?

    Njegovi naslednici – ćerke Ivana, Sonja i Nataša i supruga Marica, imali su šta i da naslede, jer im je njihov otac i suprug zaista „stvorio više od sebe“. Ako se pogleda šta je za životni cilj istakao Ničeov učitelj, onda ga je naš učitelj i više nego ispunio, s tom razlikom što je Zaratustra poživeo 77, a naš Laza 47 godina. Zato se neretko može i čuti da je „živeo za tri života“... i zato nam je i sada dragoceno sve vreme provedeno sa njim... i zato prepričavamo svaku minutu koju smo uspeli da „ukrademo“ za sebe iz njegovog brzog života... jer svaka je ta minuta bila antologijska i zato se večno pamti i zato će večno trajati...

    Jer kako drugačije nego pridevom „brz“, objasniti život čoveka koji je prosečno godišnje imao preko 200 avionskih letova, autom prelazio preko 50.000 km i uz to odgovarao svim svojim porodičnim i poslovnim obavezama... I da ne zaboravim, i uspevao je da izdvoji vremena i za prijatelje i za kafanu i za vinograd...

    Zato su njegovi paprikaši i gulaši koje je zanosno kuvao bili gotovi u 2 posle ponoći, zato sam ga morao zvati u gluvo doba i u cik zore da ga pitam za savet i mišljenje i zato me je zvao da otvorim Maticu srpsku u 7 ujutru (kako znam i umem), jer su mu hitno potrebne knjige o Moroviću... doduše, da ih uzmem na svoje ime, jer njemu zbog „prezaduženosti“ nisu hteli dati... I sve je imalo duha i sve je bilo opravdano...

    Zaratustra je govorio o smislu života i smrti, odnosno da i smrt ima smisla ukoliko joj je prethodio život koji je imao smisao i da takvi ljudi večno žive. Naš Laza je dobio večnost u onome što je stvorio za života, u porodici koja se proširuje i u nama koji sledimo njegov put i ideje.

    Neka mu je večna slava i hvala za to...

P.S.
...a verovatno je tamo gde je otišao dobio čestitke i od samog Ničea...

Prof. dr Boris Kršev