IN
MEMORIAM - 2010.
Prof. Dr Lazar Vrkatić
Ovako je pisao Fridrih Niče 1883. godine u svom poznatom delu Tako je govorio Zaratustra. Ali ove reči mogao je izgovoriti ne samo Ničeov učitelj, nego i naš učitelj i prijatelj, zbog koga smo se na današnji dan okupili - da još jednom zajednički evociramo uspomenu na njega... Čak i više od toga, jer Zaratustra je rekao “ne može se stvoriti više od sebe”, što ne važi za našeg Lazu, jer je uspeo stvarno da “stvori više od sebe”, na šta bi mu i sam Niče pozavideo…
A to, šta je naš Laza “stvorio više od sebe”, jesu tri fakulteta: Fakultet za uslužni biznis - FABUS (2002), Fakultet za poslovni menadžment u Baru (2005) i Fakultet za pravne i poslovne studije (2006), koji i danas traju i predstavljaju respektabilne ustanove, kao i velik broj članaka i rasprava objavljenih u domaćim i stranim naučnim časopisima i dela monografskog karaktera među kojima se ističu Filozofska objava Boga, Ontologijski stav filozofije prava, O konzervativnim političkim idejama, Nenaučena lekcija, Predavanja iz praktičke filozofije i monumentalno delo Pojam i biće srpske nacije... Malo li je?
Izuzetan humanista, vizionar i entuzijsta, Lazar Vrkatić je bio retko viđena osoba na ovim prostorima – dvostruki doktor pravnih i filozofskih nauka radio je istovremeno kao univerzitetski nastavnik u zvanju redovnog profesora i na Filozofskom i na Pravnom fakultetu u Novom Sadu... Malo li je?
Njegovi naslednici – ćerke Ivana, Sonja i Nataša i supruga Marica, imali su šta i da naslede, jer im je njihov otac i suprug zaista „stvorio više od sebe“. Ako se pogleda šta je za životni cilj istakao Ničeov učitelj, onda ga je naš učitelj i više nego ispunio, s tom razlikom što je Zaratustra poživeo 77, a naš Laza 47 godina. Zato se neretko može i čuti da je „živeo za tri života“... i zato nam je i sada dragoceno sve vreme provedeno sa njim... i zato prepričavamo svaku minutu koju smo uspeli da „ukrademo“ za sebe iz njegovog brzog života... jer svaka je ta minuta bila antologijska i zato se večno pamti i zato će večno trajati...
Jer kako drugačije nego pridevom „brz“, objasniti život čoveka koji je prosečno godišnje imao preko 200 avionskih letova, autom prelazio preko 50.000 km i uz to odgovarao svim svojim porodičnim i poslovnim obavezama... I da ne zaboravim, i uspevao je da izdvoji vremena i za prijatelje i za kafanu i za vinograd...
Zato su njegovi paprikaši i gulaši koje je zanosno kuvao bili gotovi u 2 posle ponoći, zato sam ga morao zvati u gluvo doba i u cik zore da ga pitam za savet i mišljenje i zato me je zvao da otvorim Maticu srpsku u 7 ujutru (kako znam i umem), jer su mu hitno potrebne knjige o Moroviću... doduše, da ih uzmem na svoje ime, jer njemu zbog „prezaduženosti“ nisu hteli dati... I sve je imalo duha i sve je bilo opravdano...
Zaratustra je govorio o smislu života i smrti, odnosno da i smrt ima smisla ukoliko joj je prethodio život koji je imao smisao i da takvi ljudi večno žive. Naš Laza je dobio večnost u onome što je stvorio za života, u porodici koja se proširuje i u nama koji sledimo njegov put i ideje.
Neka mu je večna slava i hvala za to...
P.S.
...a verovatno je tamo gde je otišao dobio čestitke i od samog Ničea...
Prof. dr Boris Kršev